Hrvati u Vojvodini predstavljaju relativno heterogenu manjinsku zajednicu koja zbog različitih istggorijskih okolnosti područje današnje Vojvodine nastanjuje u različitim razdobljima, najčešće pod subetničkim imenima, s relativno distinktivnim dijalektološkim značenjima, iako su većinom prevladavali novoštokavski ikavci. Tome pridonosi i činjenica da su bili sudionici zasebnih istorijskih procesa integracije, kako u savremenu hrvatsku naciju, tako i unutar sebe. Istorija pak, Hrvata u Beogradu i središnjoj Srbiji je osobita, tako da tamošnje hrvatsko stanovništvo nije autohtono, već je rezultat uglavnom službenoga i privatnoga doseljenja u jugoslavenskome razdoblju.
Srednji vek
Najstarija hrvatska zajednica na području Vojvodine jesu Hrvati u Srijemu koji nastanjuju od doseljenja slavenskih plemena u Podunavlje. U ranom srednjem veku Srijem je povremeno u sastavu hrvatske države, a stanovništvo nosi slavensko ime S(c)lavi (obično identificirano pod užim regionalnim imenom, tj. etnonimom) i kao takvo sudeluje u procesu stapanja s ranijim populacijama u formiranju jedne šire zajednice koja će sebe u kasnijim vekovima definisati pod hrvatskim imenom. Pored slavenskog imena sve češće se koriste i imena Dalmatinci i Iliri kao sinonim za Hrvate, što je bio slučaj i s ostalim hrvatskim skupinama u Podunavlju. U predosmanlijskom razdoblju, veći deo Srijema nalazi se u sastavu Vukovske županije, a područjem su upravljali hrvatski velikaši, feudalci porijeklom iz raznih europskih zemalja i srpski despoti koji su imali u posedima delove Srijema kao feudalna lena ugarskih vladara.
Rane državne veze i položaj Hrvatske u Ugarskoj uticat će na smer migracija stanovništva prema južnougarskim županijama. U Bačkoj je pod Arpadovićima (X.-XIV. st.) potvrđena prisutnost Slavena katolika, a broj će im kasnije rasti naseljavanjem hrvatskih skupina iz Bosne i Dalmacije. Njihovo naseljavanje u XIII. stoljeću usko je povezano s križarskim vojnama ugarsko-hrvatskih vladara u Bosni. Kalačko-bački nadbiskup Ugrin (Ugerinus) će tako na povratku iz križarske vojne 1222. naseliti u okolicu Bača veću skupinu katoličkih izbjeglica s područja Usora i Soli koja će povećati stariju slavensku populaciju u većinskom mađarskom okruženju. Među doseljenim stanovništvom delovali su predstavnici redovničkih zajednica (ivanovci, benediktinci, cisterciti, augustinci, franjevci i dominikanci) koji su trebali suzbijati krivoverje. Najvažniju ulogu u kasnijim vekovima među hrvatskim skupinama imat će franjevci provincije Bosne Srebrene.
Foto: http://hr.n1info.com
