Vest o smrti Slađane Novosel rastužila je sve kolege i sugrađane koji su imali čast da sarađuju s njom, kao i one koji su je poznavali. Njena komšinica, mlada novinarka Marija Veselinović, posvetila joj je dirljiv tekst u kojem je istakla duboku povezanost Slađane sa rečju i njen neumoran rad na borbi za pravdu.
Njen rad, posvećenost i borba za istinu nisu samo oblikovali njenu profesionalnu putanju, već su ostavili dubok trag na sve one koji su imali priliku da je upoznaju.
Marija je napisala:
“Za tebe, koja si bila Reč.
Za moje detinjstvo i onaj dečiji pogled koji se napajao sa izvora tvojih reči – hvala Ti što si verovala slovima i što si u njima nalazila snagu.
Ti, rođena za priču koju je ispisao život, vodila si dijalog sa rečju — ne kao gospodar, već kao saputnik. Razgovarale ste pažljivo, čuvajući jedna drugu od ranjavanja, od zabluda, od težine laži koja je uvek pretila da prepreči put!
Na sreću, istina je bila saveznik i potvrditelj slova koje se izvajalo na belini papira ogoljen pred pogledom sveta, pa ste tako znale da stojite uspravno, dostojanstveno, pred svim što vas je srelo na tom putu.
Ti i Reč ste bile dve strane jednog istog, jedne iste knjige. Ona je bila korica, a ti njen sadržaj. Ona je zidina, a ti ono što zid čuva. Ona je pokrivač, a ti punoća koju skriva od hladnoće sveta.
Sve što se ikada zacrvenelo u dnu oka, bila je ranjena reč koja nije napisana, a ipak je u tebi krvarila, ali si je znala ukrotiti.
Skliznula bi niz tvoje grlo, dokotrljala se do šake, i iz tvoje ruke je izlazio udarac koji bi interpunkciju stavio na mesto i time pokazao čast, obraz i poštovanje.
Tišina u kojoj bi se sastajala sa slovima nije bila ništa drugo do tebi znana, tebi svojstvena tajna spasavanja onog najboljeg što se znalo izroditi pred svetom koji te nije mazao!
Razbijala si nos životu i nepravdi, baš onako kako je Šobić pevao. Nije bilo laži, predrasude, kukavičluka ili nemara koji se mogao suprostaviti tvojoj hrabrosti. Mikrofonom, kamerom, perom, ti si branila pravdu, dok je drugi nisu ni videli ili su je bombardovali svojim strahom.
Ti si osvetljavala haos sveta, iznova i iznova, svojim rečima koje su bile više od reči — bile su spas, oružje i zaklon. I sada, kada si kročila u svoje poslednje tišine, ostala je tvoja Reč da govori umesto tebe.
Caco, mastilo je prosuto…
Dopši tamo gore sve što ovde nisi mogla jer je ovaj svet bio premali za ono što je bio tvoj život”
Slađana je posvetila svoj život istini i pravednosti, a njena hrabrost, intelekt i posvećenost ostaće urezani u sećanju svih koji su je poznavali.
Podsećamo, Slađana Novosel, novinarka i dugogodišnja dopisnica dnevnog lista “Danas” iz Novog Pazara, preminula je u 63. godini života posle duge i teške bolesti. Ostaće zapamćena po svom profesionalizmu, hrabrosti i neumornoj borbi za pravednije društvo.