Mlada Novopazarka za portal Free Media priča o svom iskustvu na koloniji i o tome koliko joj je bilo naporno da nauči ovaj zanat, koji je posljednjih decenija prilično zapostavljen u našim krajevima.
„Interesantan mi je podatak da su od ovog zanata nekada žene zarađivale za život i porodicu. Ja sam tkala na vertikalnom razboju, za koji mislim da je teži od horizontalnog, jer se sjedi. Klupica koja se koristi za sjedenje je niska i onda ste u neprirodnom položaju, s obzirom na to da je kičma konstatno nakrivljena na dolje. Sam postupak tkanja ćilima je veoma dug, pa je meni kao početniku trebalo četiri dana da izatkam malo parče veličine 30 sa 30 centimetara. Dakle, ovaj zanat nije baš lak i dok se ne savlada kako treba prilično je spor“, kaže Asija, učenica Škole za dizajn tekstila i kože, smjer grafički dizajner.
Stečeno znanje itekako može da iskoristi u svojoj profesiji, gdje se trenutno sve svodi na digitalnu platformu. Kod tkanja ćilima najviše joj se dopalo to što može da kombinuje razne oblike.
„To znanje je dobro za razvijanje ideja, jer tkanje ima širok spektar boja koje se kombinuju zajedno sa oblicima, pa može mnogo toga da se uradi. Najviše me je privukla umjetnička sloboda, jer pojedinac može da koristi boje kakve želi. Drugo, za mene su starije članice kolonije slikale razne oblike, kao što su leteći tanjiri ili šareno nebo. Sve je to u meni budilo dodatnu želju da bolje naučim i koristim svoje omiljene boje. Mi smo koristili pirotsku šaru za ćilim, ali sam još tada shvatila da mogu da radim nešto drugačije i kada su boje u pitanju“, istakla je ova mlada talentovana djevojka.
Osim ove, sa nanom je posjetila još jednu koloniju, gdje je osim tkanja ćilima naučila pustovanje vune.
„Pustovanje vune je takođe veoma zanimljiv proces. Međutim, za mene kao početnika i to je dug proces, koji, da budem iskrena, brzo dosadi, ali rezultati su sjajni. Od pustovanja mogu da se naprave papuče, lutke i šta god da poželite i zamislite. Uz pomoć raznih tehnika mogu se ostvariti nevjerovatni rezultati. Takođe, pored pustovanja, voljela bih da naučim vez i zlatnovez, koji je značajan za kulturu Bošnjaka“, priča nam Asija.
Ona u budućnosti planira da nastavi da se bavi grafičkim dizajnom, ali uz to i da njeguje svoj hobi, koji smatra veoma važnim za očuvanje tradicije i kulture.
„Smatram da je ovaj hobi veoma važan za našu historiju i očuvanje starih zanata, jer su mnogi ljudi u svijetu opčinjeni našim starim zanatima kao što su vez, zlatnovez, pustovanje vune, tkanje i žele što više naših starih predmeta u svojim domovima, dok sa druge strani naši ljudi to zapostavljaju“, rekla je Asija.
Kaže da se njenim drugarima sviđa njena naklonjenost i ljubav ka starim zanatima.
„Međutim, oni ne žele da se bave time, prosto smatraju da je to za starije nane, da je to dosadan posao, da od toga nema ništa, iako je sve suprotno od toga. Jedino je jedna drugarica izrazila zainteresovanost i ljubav prema tome, pa će sa mnom vjerovatno otići na neku od narednih kolonija, da joj otkrijem čari starih zanata“, kaže Asija.
Smatra i da što više mladih ljudi treba da se aktivira i učestvuje u procesu tog očuvanja.
„Pozvala bih sve moje vršnjake, ali generalno i osale koji žele da nauče nešto novo i korisno, a pritom ih zanimaju stari zanati, da se upoznaju sa njima i na taj način pomognu očuvanju naše kulture i tradicije. Veliki je spektar starih zanata i bilo koji da izaberu neće pogriješiti“, zaključila je ova mlada Novopazarka.
Projekat “Mladi čuvari kulture i tradicije“ realizuje Udruženje građana Free Media. Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
