Letnje dileme vozača: Kada na put, koliko da odmaram…

Letnje dileme vozača: Kada na put, koliko da odmaram…

Mnogi vlasnici automobila u Srbiji tokom godine voze uglavnom “u lokalu”, pa je dugo putovanje do mora prilika da testiraju svoje veštine za volanom i pronađu najbolju strategiju za što bezbedniju i prijatniju vožnju.

Zahvaljujući razvijenijoj mreži autoputeva u regionu, vozačima iz Srbije danas je lakše da se domognu najbližeg mora nego što je to bio slučaj prethodnih decenija. 

To važi pre svega za one koji planiranju da godišnji odmor provedu u Grčkoj, Bugarskoj ili Hrvatskoj. Do, geografski nama najbliže, Crne Gore i južnog Jadrana i dalje se automobilom putuje dugo i naporno, s obzirom da je ka ovom putnom pravcu za sada izgrađeno najmanje kilometara autoputa.

Ipak i oni koji odluče da se ovog leta sunčaju na crnogorskim plažama, stizaće do svog odredišta bezbednije jer je poslednjih godina putna infrastruktura poboljšana, kako na deonicama kroz jugozapadnu Srbiju, tako i u samoj Crnoj Gori.

Bez obzira za koje more se odluče, vozače iz Srbije i njihove saputnike čeka duga vožnja, koja u zavisnosti od razdaljine, vrste puta i gužve u saobraćaju i na graničnim prelazima može da potraje desetak i više sati.

Postavlja se pitanje, u koje doba dana je najbolje krenuti na put, kada se uzmu u obzir svi faktori koji utiču na vožnju?

Odgovor nije jednostavan i isti za svakog vozača. Tako je, na primer, polovina učesnika ankete B92 o ovom pitanju navela je da polazi automobilom na more rano ujutru.

Od 3.322 anketirana čitaoca našeg sajta, njih 1.632, odnosno 49,13% najčešće u automobil pred duže putovanje seda u ranim jutarnjim časovima. Njih 19,42 odsto najčešće kreće na more tokom noći, a 19,96% polazi na put kasno uveče.

Ako pitate stručnjake, oni će vam uglavnom reći da je na dug put automobilom najbolje krenuti odmoran, u ranim jutarnjim satima. U tom slučaju, na more ćete, u zavisnosti od destinacije, stići popodne ili u predveče, a ako je sunčan dan, nećete moći da izbegnete vrućinu.

Iako je većina savremenih automobila opremljena klima-uređajem i toniranim ili delimično zatamnjenim staklima, osećaj u vozilu ipak nije isti kao kad vozite po prijatnoj noćnoj svežini.

Noćna vožnja – za i protiv

Mnogi vozači, a naročito oni koji putuju sa malom decom, biraju upravo noćni termin za put, bilo da kreću predveče ili tokom noći. Prijatnija temperatura i noć pogoduju deci koja će veći deo puta provesti u snu. Samim tim, ona će lakše podneti dugo putovanje i neće uznemiravati vozača koji mora da se potpuno skoncentriše na vožnju.

Osim toga, putovanje u noćnim satima znači i manju gužvu u saobraćaju, kraće zaustavljanje i čekanje na naplatnim rampama i granicama. Nekim je ovaj period pogodan za vožnji i zato što na more stižu rano ujutru, pa ne gube ceo jedan dan od planiranog odmora u putu.

Uz ovoliko prednosti, zašto onda ne bismo svi vozili noću?

Koliko god da je za neke pogodna, noćna vožnja može da bude veoma naporna, ali i rizična. Najpre, vidno polje je suženo, uglavnom samo na prostor koji obasjavaju farovi vašeg vozila, pa je preglednost puta lošija.

Zbog slabije vidljivosti, oči se više naprežu i vozač se brže zamara, a dodatan problem mogu da predstavljaju automobili koji dolaze u susret i koji vas zaslepljuju svojim farovima. Usled oslabljenog vida, ovi faktori više pogađaju starije nego mlađe vozače.

Još jedan “minus” za noćnu vožnju je to što je većina nas navikla da taj period dana provodi u snu, pa bez obzira na to što ste možda dremnuli pred put, nakon više sati za volanom neminovno je da postanete pospani. Tada se smanjuje i koncentracija, a i refleksi postaju usporeniji.

Ako ste se ipak odlučili da putujete noću, napravite barem kraće pauze kako biste se razmrdali i rasanili. Ukoliko osetite da niste sposobni sa dalje vozite, a nema ko da vas odmeni za volanom, najbolje je da se zaustaviti na bezbednom mestu pored puta – pumpi ili osvetljenom parkingu, i da odspavate sat-dva pa da onda nastavite dalje.

Na kraju, ali ne i najmanje važno – oni koji putuju noću treba da znaju da im je mogućnost da dobiju uslugu vulkanizera ili auto-servisera u slučaju problema na vozilu znatno manja nego danju.

Ipak, sve negativne strane noćne vožnje ne moraju da vas odvrate od toga da se opredelite za tu opciju putovanja, ali uvek imajte na umu da je vaša i bezbednost vaše porodice na prvom mestu.

Put do mora sa noćenjem

Vozači koji do mora putuju 12 i više sati treba da razmotre i opciju noćenja u nekom smeštaju na polovini puta.

Mogućnosti su brojne, a lokacija na kojoj ćete prespavati ne mora nužno da se nalazi na samoj ruti putovanja – nekada je dovoljno da skrenete 20-ak km sa puta i da pronađete atraktivno mesto pored jezera ili na nekoj planini.

Na taj način ćete i vaš godišnji odmor učiniti sadržajnijim i bogatijim – ne mora sve da se svodi na more, plažu i sunčanje.

Isplanirajte pauze

U vreme najvećeg broja putovanja, tokom letnjih meseci, dešava se i najveći broj saobraćajnih nezgoda. Veliki broj udesa nastaje i usled umora koji rezultira propustima zbog kojih mogu nastradati i čitave porodice.

Bez obzira da li putovanje traje 100, 200, 500 ili 1.000 kilometara, preporuka je da se uvek pravi pauza, bar i petominutna. Naravno, svaka osoba je zasebna individua koja na različit način podnosi put, nekima je naporno da voze i 50 kilometara, dok drugi uživaju i kada prelaze više od 1.000.

Na to koliko ćete često praviti pauze utiče i tip automobila kojim putujete – logično je da veća i komfornija vozila manje zamaraju kako vozača, tako i njegove saputnike, pa ćete potrebu za odmorom osećati ređe, nego kada, na primer, putujete na more malim gradskim automobilom.

Ako vaše vozilo poseduje klima uređaj, putovanje u letnjem periodu biće ugodnije zahvaljujući nižoj temperaturi u putničkoj kabini, vozač će se manje zamarati, pa će i pauze biti ređe.

Potreba za odmorom tokom puta javljaće se češće i kada vozite opterećenim putem, gde non-stop morate da budete na oprezu. Na umor tokom vožnje utiču i vremenske prilike, težina deonice kojom se krećete, ali i godine starosti i iskustvo vozača.

Na saobraćajnicama kao što je put ka crnogorskom primorju, zbog zahtevne deonice i opterećenosti puta, preporučuje se odmor na svakih 100 do 150 kilometara, dok na autoputu to može da bude i 200 km, pa i više.

Čitaoci sajta B92 koji su učestvovali u našoj anketi na ovu temu, izjasnili su se da uglavnom prave umerene pauze tokom dužih putovanja.

Najviše njih, oko 38,8 odsto pauzira nakon 2-4 sata putovanja, dok ih veliki broj, oko 20,3% staje samo kada sipa gorivo ili ide mora u toalet.

Nešto manje njih 13,4% pauzira tek posle četiri sata vožnje, dok ih 9,6% odmara posle najviše dva sata putovanja. Oko 7 odsto vozača ne pravi nijednu pauzu dok ne stigne na svoje krajnje odredište – što vam nikako ne preporučujemo.

Srećan put!

izvor: b92

foto: pixabay

CATEGORIES
Share This