Srbiju mesečno napusti više od 4.000 ljudi, a godišnje oko 51.000, uglavnom mladih, pokazuju podaci Evropskog statističkog zavoda. Novi Pazar sa oko 110.000 stanovnika najmlađi je grad u Evropi, a kao jedan od glavnih uzroka zašto mladi ljudi odlaze ističe se ekonomska i politička situacija zbog koje mladi izražavaju nezadovoljstvo. Ukupni troškovi vaspitanja i obrazovanja kojih se Srbija odrekla kroz prosečni godišnji odliv građana se kreću u rasponu od 5,8 do 6,7 milijardi dolara godišnje. Analizu koliko je Srbiju stvarno koštalo masovno iseljavanje građanja uradili su Ognjen Radonjić, profesor Filozofskog fakulteta i Ivan Ostojić, stručnjak za ekonomiju, tehnologiju i inovacije.
U nedavnoj, detaljnoj analizi na Velikim pričama, sajtu za koji pišu najznačajniji autori iz zemalja bivše Jugoslavije, „Svaki državljanin Srbije je od 1990. izgubio najmanje 660.000 dolara“ (autor Ivan Ostojić), upoznati smo sa ogromnim procenjenim proizvodnim gubicima, koje je privreda Srbije podnela u poslednje tri decenije.
“Nesumnjivo je da je jedan od glavnih uzročnika zaostajanja Srbije za uporedivim bivšim tranzicionim zemljama Centralne i Istočne Evrope trajni odlazak ljudi, odnosno odliv mozgova kojim ne samo da zemlje destinacije dobijaju mogućnost da raspolažu kadrovima bez uloženih sredstava. Ti kadrovi postaju produktivni deo njihove zajednice čija se proizvodna, tehnološka i inovaciona moć s vremenom uvećava. Povratno, zemlje iz kojih ljudi odlaze ostvaruju čist gubitak jer očekivani prinos na investicije u vaspitanje i obrazovanje velikim delom izostaje i oplođuje se negde drugde (manji deo se vraća u zemlju porekla)“, navodi se u njihovom tekstu.
Zašto mladi napuštaju Novi Pazar?
U Novom Pazaru trenutno živi 108.352 stanovnika, što je za skoro 8.000 više nego na popisu sprovedenom 2011. godine, pokazuju poslednje procene Republičkog zavoda za statistiku (RZS), a manje od 35 godina ima 49 odsto stanovnika ovog mesta.
U anketi portala A1, na pitanje “Kako ocenjujete položaj mladih u Novom Pazaru“, neki od odgovora bili su:
-“Uprkos školovanju nismo u mogućnosti da dobijemo dobar posao i bolja primanja, razumem zašto ljudi idu preko. Mislim da ću i ja otići jer čini mi se da nema toliko nade za nas“;
-“Mislim da položaj mladih u Novom Pazaru nije na zadovoljavajućem nivou jer i sami znamo kako se dolazi do pozicije u našem gradu, kako se dolazi do poslova, što znači da škola i nije toliko bitna na kraju“;
-“Iskreno, mislim da nije baš na zavidnom nivou, opšte je poznato da mladi odlaze u velikom broju“;
-“Država mladima ništa nije pružila, nije otvorila nijednu fabriku koja bi zaposlila veliki broj mladih ljudi. Ceo život se ulaže u neke druge investicije“, zaključili su mahom mlađi ispitanici ankete našeg portala.
Temom “Odliv mozgova: Da li je Srbija pod uticajem“ bavila se mlada reporterka javnog medijskog servisa Državnog Univerziteta u Vašingtonu, Northwest Public Broadcasting (NPR), Abby Davis.
Tom prilikom je pričala sa studentkinjom druge godine, Jelisavetom Zubac, koja ne veruje da Vlada Srbije čini dovoljno da obezbedi uspeh mladih.
„Morate se sami izgrađivati“, rekla je. „Nema mnogo pomoći“,
Zubac nije usamljena u svojim osećanjima. Studentkinja engleskog jezika, Tijana Jović, kaže da oseća da mladi ljudi nisu poštovani i cenjeni.
Kao rezultat toga, i Zubac i Jović ističu da žele da se presele u drugu zemlju nakon diplomiranja.
Prema nekim procenama, Srbiju u poslednjih desetak godina napušta između 30.000 i 60.000 ljudi godišnje. Ova procena se čini tačnom jer je prema podacima Eurostata, u periodu od 2013. do 2021. prvi put je 343.700 srpskih državljana zatražilo i dobilo boravišnu dozvolu u zemljama Evropske unije.
Autori teksta o gubitku Srbije zbog emigracije građana, Ognjen Radonjić i Ivan Ostojić, napravili su računicu koliko je novca utrošeno za obrazovanje dece do 18. i mladih do 25. godine u periodu od 2012. godine. Parametri za izračunavanje bili su eksplicitni (utrošak porodice plus država) i implicitni (propuštena zarada po završetku školovanja zbog nedostatka posla i njihovog odlaženja).
Kada saberemo ove troškove, dobićemo ukupne troškove vaspitanja i obrazovanja kojih se Srbija odrekla kroz prosečni godišnji odliv 45.000 građana. Ovi troškovi se kreću u rasponu od 5,8 do 6,7 mlrd. USD godišnje, odnosno u kumulativnom iznosu za posmatranih 11 godina iznose 67,6 mlrd. USD.
Odliv mozgova na više načina negativno utiče na proizvodnu moć zemlje. Autori su u tekstu izdvojili tri.
“Prvo, odlazak kvalifikovane i inovativne radne snage vodi gubitku njihovih znanja koja povećavaju produktivnost, unapređuju organizaciju i upravljanje i koristi od prenošenja njihovog znanja na kolege, studente i druge građane.
Drugo, izgubljeno je ulaganje u njihovo vaspitanje i obrazovanje, što je i bilo predmet ove analize, kao i potencijalni poreski prihodi koje bi prihodovala zemlja porekla od njihovog rada.
Treće, odlazak ljudi koji su kvalifikovani za posebno osetljive vrste usluga kao što su obrazovanje i zdravstvo, trajno ugrožava njihovu raspoloživost za građane zemlje porekla“, navode u tekstu.