Mladi u Novom Pazaru sve češće se obraćaju za stručnu pomoć, a najčešći razlog za to su porodični problemi. Psihološkinja Sabina Hajrović, iz psihološkog centra Haja, ističe da je prisustvo stalnih svađa između roditelja, razvod, emocionalna ili fizička zlostavljanja, kao i nedostatak podrške i razumevanja u porodici, glavni uzrok nesigurnosti, anksioznosti i depresije kod mladih.
Na našu online anketu „Zbog čega mladi najčešće traže stručnu pomoć?“ odgovorilo je 107 ispitanika. Od tog broja, 78 (72.9%) su bile žene, dok je 29 (27.1%) bilo muškaraca.
Većina ispitanika, tačnije 94, dolazi sa teritorije Novog Pazara, dok 8 njih potiče iz Sjenice, 3 iz Tutina, i po jedna osoba iz Priboja i Rožaja. Od njih, 92 (86%) žive u urbanom delu grada, dok je 15 ispitanika, odnosno 14%, sa područja sela.
Što se tiče samog uzrasta, 54.2% (58 ispitanika) je između 18 i 25 godina, dok 31.8% (34 ispitanika) ima između 25 i 30 godina. 14% (15 ispitanika) su mlađi, između 12 i 18 godina.
Koji su glavni razlozi zbog kojih su tražili stručnu pomoć?
Najveći broj ispitanika, njih 53 (49.5%), navodi anksioznost kao glavni uzrok zbog kojeg su se odlučili za stručnu pomoć. Zatim, 38 ispitanika (35.5%) kao razlog navodi porodične probleme, uključujući svađe, pritisak i nasilje. 9 ispitanika (8.4%) navodi vršnjačko nasilje, dok ostali, njih 7.5%, spominju različite razloge, kao što su strah od budućnosti, gubitak posla, nerazumevanje okoline, problem sa ličnošću, sezonska depresija, nezaposlenost, suicidalne misli i emotivni raskidi.
Ispitanici su podelili svoja lična iskustva koja su ih navela da potraže pomoć. Neka od njih su:
„Anksioznost i panični napadi nastali traumom podizanja dijafragme zbog kafe i gubitka svesti na 3-4 sekunde i odlaska na Hitnu službu.“
“Loš otac.”
„Razvod braka, psihičko zlostavljanje od strane partnera i njegovih roditelja.“
“Uglavnom kritike od strane roditelja, nezadovoljstvo na bilo kakvu moju radnju ili odluku, postavljanje ogromnih granica.”
„Kada sam izgubila dugo iščekivani posao pre 2 godine, mislila sam da je kraj, da nema više nade za mene. Imala sam osećaj da svi gledaju u mene ‘drugim očima’.“
„Spajanje generacija – mislim da mladi koji stupe u brak ne treba da žive sa starima, jer to je totalna propast za mentalno zdravlje.“
“Mislim da je glavni problem to što hoću da sve odradim odmah, iako vidim i osećam da me obaveze guše ja to samo ignorišem i na kraju me to stigne, ali rešenje je samo ne očekivati previše i sebe pripremiti za neuspeh i procesuirati da je to normalno”.
“Nisam tražila stručnu pomoć ali razmišljam o tome. Mladi danas toliko uspevaju i sa mnogim stvarima se bore sami. Ali sami sa sobom guraju najteže tj popravljanje samostalno sopstvenog psihičkog stanja retko ko i uspe.”
“Nakon dugogodišnjeg stresa koji sam doživeo zbog posla i smrti nekih bliskih ljudi počeo sam da imam bolove u telu na raznim mestima leđa/ vrat. Nakon što foktori nisu ustanovili ništa posebno kao uzrok već više nagađali šta je, tražio sam i pronašao da stres može da izazove i da je kriv u 85-95% hroničnih bolova. Nakon rada na sebi video sam da je poželjno i sa psihologom da se radi i naišao na Sabinu Hajrovic i nakon dva meseca konačno pobedio to stanje.”
Na pitanje “Kome su se prvo obratili za pomoć?”, 39 ispitanika (36.5%) odgovorilo je da su se obratili prijatelju, dok je 19 (17.8%) reklo da su se obratili bratu ili sestri. Samo 17 ispitanika (15.9%) je potražilo pomoć od psihologa ili stručnog lica. 15 ispitanika (14%) se obratilo majci, dok se ostatak obratio ocu, mužu, ili nikome.
Kada je reč o vremenskom periodu u kojem su odlučili da potraže pomoć, 39 ispitanika (36.4%) nikada nisu potražili pomoć, dok je 18 ispitanika (16.8%) potražilo pomoć nakon par godina. 14 ispitanika (13.1%) je to učinilo nakon par dana, a 11 ispitanika (10.3%) nakon nekoliko meseci. 9 ispitanika (8.4%) potražilo je pomoć tek nakon godinu dana, dok je 7 ispitanika (6.5%) odmah obratilo stručnjaku, a 6 ispitanika (5.6%) tek nakon nekoliko nedelja.
Pitanje koliko često traže pomoć izazvalo je različite odgovore: 58 ispitanika (54.2%) nikada nije tražilo stručnu pomoć, 38 ispitanika (35.5%) povremeno traži pomoć, 8 ispitanika (7.5%) to čini često, dok 3 ispitanika (2.8%) redovno traže stručnu pomoć.
Kada je reč o razlozima zbog kojih nisu tražili pomoć, 30 ispitanika (28%) navodi socijalnu stigmu, dok 26 ispitanika (24.3%) kao glavni razlog navodi finansijske prepreke. 15 ispitanika (14%) je spomenulo nedostatak vremena, dok 10 ispitanika (9.3%) navodi da nemaju poverenja u psihologe. 9 ispitanika (8.4%) smatra da nisu imali dovoljno informacija o tome kako da potraže pomoć.
Psihološkinja Sabina Hajrović objašnjava da mladi koji odrastaju u nestabilnim porodičnim okruženjima često imaju poteškoće u formiranju zdravih odnosa sa vršnjacima i odraslima, što dodatno komplikuje njihovu društvenu integraciju i samopouzdanje.
„Suočavanje sa konfliktima, neskladom ili disfunkcionalnim porodičnim dinamikama može značajno uticati na mentalno zdravlje mladih, često dovodeći do osećaja nesigurnosti i stresa“, dodaje ona.
Hajrović takođe savetuje da mladi prepoznaju znakove stresa i problema i da se ne plaše da potraže pomoć.
“Korisno je istražiti pouzdane izvore informacija o mentalnom zdravlju i primeniti tehnike samopomoći kao što su vođenje dnevnika, meditacija, vežbe disanja i redovna fizička aktivnost,“ zaključuje ona.
Hajrovićeva ističe važnost toga da mladi prepoznaju da nisu sami u svojim problemima kao i da je traženje pomoći znak hrabrosti i važan korak ka poboljšanju njihovog mentalnog zdravlja.
Autor istraživanja: Zerina Torbić