Narodni poslanik Edin Numanović uputio je demanti povodom reportaže objavljene na portalu A1, u kojoj je analizirana aktivnost poslanika iz Sandžaka u Narodnoj skupštini Republike Srbije. On navodi da su zaključci o njegovoj navodnoj neaktivnosti netačni i da ne odražavaju realne okolnosti rada parlamenta.
U reagovanju dostavljenom redakciji, Numanović ističe da je njegova poslanička aktivnost pogrešno predstavljena zbog načina na koji je organizovan rad Narodne skupštine, posebno kada je reč o samostalnim poslanicima bez formiranog poslaničkog kluba.
„Ovim putem želim da demantujem navode da sam u Narodnoj skupštini delovao neaktivno. Takav zaključak nije utemeljen na stvarnim okolnostima rada Skupštine niti na objektivnom sagledavanju poslaničkih mogućnosti“, naveo je Numanović.
On objašnjava da poslanici koji nemaju poslanički klub, među kojima su i poslanici Stranke pravde i pomirenja, imaju znatno ograničene mogućnosti za obraćanje na plenarnim sednicama.
„U praksi to znači da se samostalni poslanici mogu javiti svega jednom, u trajanju do pet minuta, tokom cele rasprave, dok poslanici sa poslaničkim klubovima imaju višestruko veći prostor za učešće u debati“, ističe Numanović.
Dodaje da je, uprkos tim ograničenjima, iskoristio svaku priliku da u parlamentu govori o Sandžaku, položaju bošnjačkog naroda i problemima sa kojima se građani suočavaju.
„U takvim okolnostima, lično sam iskoristio svaku pruženu mogućnost da u Narodnoj skupštini govorim o Sandžaku i o položaju bošnjačkog naroda, kao i o konkretnim problemima naših građana“, navodi se u demantiju.
Numanović naglašava i da redovno učestvuje u radu skupštinskih odbora čiji je član, ali da se taj vid angažmana ne evidentira u statistici platforme „Otvoreni parlament“, na koju se reportaža oslanjala.
„Ovaj vid poslaničkog angažmana ne ulazi u statistiku govora na plenarnoj sednici, pa se takva statistika ne može smatrati potpunim niti presudnim pokazateljem ukupne poslaničke aktivnosti“, poručio je.
Na kraju, ocenjuje da se rad narodnih poslanika ne može meriti isključivo brojem obraćanja, već da je neophodno uzeti u obzir kvalitet tema i realne institucionalne mogućnosti.
