Sve češće se primećuju problemi sa pažnjom, unutrašnjom napetošću i osećajem iscrpljenosti, ne zbog velikih životnih izazova, već zbog neprekidne povezanosti sa digitalnim sadržajima, kaže psihološkinja Bahta Šećeragić.
U savremenom digitalnom dobu, svaki zvuk, treptaj ekrana i svetlucava ikonica mogu imati dublje posledice nego što pretpostavljamo. Notifikacije, mala obaveštenja koja su nekada služila kao korisni podsetnici, danas postaju izvor stresa i anksioznosti, stvarajući tihi oblik zavisnosti koji pogađa sve generacije.
Upravo ovi svakodnevni, gotovo neprimetni digitalni signali oblikuju naše ponašanje više nego što smo svesni. Na emocionalnom i mentalnom nivou, oni stvaraju osećaj stalne pripravnosti, preopterećuju kapacitete pažnje i utiču na naše raspoloženje.
Stručnjaci upozoravaju da ova digitalna preopterećenost postaje sve izraženiji uzrok hronične iscrpljenosti.
„Notifikacije, iako naizgled bezazlene, postaju tihi okidači koji utiču na naše raspoloženje, pažnju i čak samopouzdanje“, upozorava psihološkinja iz Novog Pazara, Bahta Šećeragić.
Jedan od izraženih simptoma digitalnog doba jeste FOMO (fear of missing out, strah od propuštanja), novi oblik anksioznosti koji proističe iz osećaja da ćemo nešto propustiti ako nismo stalno dostupni. U eri pametnih telefona gotovo je nezamislivo biti van toka informacija. Konstantna izloženost ekranima i stalno iščekivanje novih poruka i obaveštenja izazivaju napetost i mentalni umor.
Psihološkinja Bahta Šećeragić za portal A1 ističe da sve češće u radu s klijentima, kako mladima, tako i odraslima, primećuje simptome anksioznosti, probleme sa koncentracijom i osećaj iscrpljenosti.
„I to ne zbog velikih životnih problema, već zbog neprekidne povezanosti sa digitalnim sadržajima“, dodaje ona.
Kako nastaje zavisnost od notifikacija?
Mozak svaku novu notifikaciju doživljava kao nagradu, svetlosni signali, zvukovi i poruke pokreću lučenje dopamina, hormona zadovoljstva. Vremenom se razvija obrazac ponašanja sličan drugim oblicima zavisnosti: korisnici osećaju potrebu da stalno proveravaju telefon, čak i kada nema novih obaveštenja.
Šećeragić objašnjava: „Kada ne znamo kada će sledeća ‘nagrada’ stići, zanimljiv sadržaj, lajk, poruka, mozak ostaje u stanju stalne budnosti. To povećava unutrašnju napetost, a smanjuje sposobnost za odmor i emocionalnu samoregulaciju. Umesto da osluškujemo sopstvene emocije, bežimo u ekran“.
Zavisnost od notifikacija negativno utiče na pažnju, prisutnost u razgovorima, pa čak i na bezbednost, telefoni se proveravaju tokom vožnje, šetnje ili razgovora s drugima. Mozak, naviknut na stalan tok informacija, sve teže podnosi trenutke tišine.
Vizuelna i auditivna stimulacija, boje, zvuci, vibracije, čine da mozak notifikaciju percipira kao nešto važno i hitno. Ipak, upravo ta stalna stimulacija dovodi do gubitka fokusa i digitalnog zamora.
Statistika koja zabrinjava
Prosečan korisnik proveri telefon 58 puta dnevno, a čak 80% korisnika to uradi u prvih 15 minutanakon buđenja. Više od polovine – 56% – oseća potrebu da odmah odgovori na obaveštenje. Ove brojke potvrđuju visok stepen vezanosti za uređaje i ukazuju na duboko ukorenjen psihološki pritisak koji tehnologija svakodnevno stvara.
Kako se zaštititi? Digitalna higijena kao rešenje
Kao moguće rešenje problema, psihološkinja predlaže digitalnu higijenu: „Postavite digitalne granice, posebno ujutru i pred spavanje. Promenite pogled na notifikaciju: ona nije hitna stvar, već pokušaj aplikacije da privuče vašu pažnju. Vi odlučujete da li ćete odgovoriti. Digitalna higijena nije luksuz, to je nova potreba“, ističe Šećeragić.
Svesna upotreba tehnologije više nije preporuka, ona je neophodna. Iako je digitalna povezanost postala sastavni deo savremenog života, važno je da mi kontrolišemo tehnologiju, a ne ona nas.
Tekst: Ajša Bugarić